Mali kirurški zahvati

Lojna (epidermalna) cista je mala, bezbolna kvržica ispod kože. Cista je sporo rastuća dobroćudna tvorevina koja sadrži sivkasto-bijelu, smrdljivu tvar (keratin).

Koji su uzroci?

• začepljen folikul dlake
• dlaka koja se kovrča i ponovno ulazi u kožu, umjesto da raste ravno iz kože
• blokirana pora
• iritirana koža
• ozljeda kože
• ljudski papilomavirus (HPV)
• dugotrajno oštećenje sunca na koži
• naslijeđena sklonost

Koji su znakovi ili simptomi?

Ove ciste su obično bezopasne, ali mogu se inficirati. Simptomi infekcije mogu uključivati:

• crvenilo
• upalu
• bolnost
• toplinu kože u području ciste
• povišenu tjelesnu temperaturu
• sivkasto-bijela, smrdljiva supstanca koja izlazi iz ciste
• gnoj se izlazi iz ciste

Kako se to liječi?

Ako cista postane inficirana, liječenje može uključivati:

• Otvaranje i pražnjenje ciste, učinjeno od strane liječnika.
• Antibiotska terapiju
• Operaciju za uklanjanje ciste

Operacija može biti učinjena ako cista:

• postaje velika
• smeta vas
• ima šanse da se pretvori u rak

Slijedite ove upute kod kuće:

• Uzmite lijekove kao što je rekao vaš liječnik.
• Ako vam je propisan antibiotik, uzmite ga kao što vam je rekao liječnik. Nemojte prestati primjenjivati antibiotik čak i ako se počnete osjećati bolje.
• Držite područje oko ciste čiste i suho
• Nosi labavu, suhu odjeću
• Izbjegavajte dodirivanje ciste

Provjerite svaki dan ima li znakova infekcije:

• crvenilo, oticanje ili bol
• toplinu
• gnoj ili loš miris
• tekućina ili krv

Javljajte se na kontrolne preglede kao što vam je rekao liječnik Ovo je važno.

Obratite se liječniku ako:

• Vaša cista ima simptome infekcije
• Vaše stanje se ne poboljšava ili se pogoršava
• Imate cistu koja izgleda drugačije od drugih ciste koje ste imali
• Imate povišenu tjelesnu temperaturu

Odmah potražite pomoć:

Ako se crvenilo širi u okolinu ciste

Sažetak

Lojna cista je mala, bezbolna kvržica ispod kože

Ako se cista povećava ili postane inficirana, liječenje može uključivati kirurški zahvat

Uzimajte lijekove samo kao što je rekao vaš liječnik.

Obratite se liječniku ako se vaše stanje ne poboljšava ili se pogoršava.

Javljajte se na kontrolne preglede kao što vam je rekao liječnik. Ovo je važno.

Bazeocelularni karcinom najčešći je oblik raka kože. On počinje u bazalnim stanicama, koje su na dnu vanjskog sloja kože. Bazeocelularni karcinom se može gotovo uvijek izliječiti. Rijetko se širi (metastazira) na druga područja tijela.

Bazeocelularni karcinom najčešće se javlja na dijelovima tijela koji su često izloženi suncu, kao što su:

• lice
• uši
• vrat
• ruke ili noge
• leđa

Koji su uzroci?
Najčešće je to izloženost ultraljubičastom (UV) svjetlu. UV svjetlo može doći od sunca ili od solarija.
Ostali uzroci su rijetki :
Izloženosti nekim toksičnim supstancama (arsen,ugljen,katran,parafin,industrijsko ulje,zračenje)

Što povećava rizik?
Vjerojatnije je da ćete razviti ovo stanje ako:

• Stariji ste od 40 godina
• Imate svijetlu put
• Imate plavu ili crvenu kosu
• Imate plave, zelene ili sive oči
• Ako ste se izlagali suncu tijekom dugog vremenskog razdoblja, posebno tijekom djetinjstva
• Imate oslabljeni imunološki sustav
• Bili izloženi određenim kemikalijama, kao što su katran, čađa i arsen
• Kronične infekcije
• Koristite solarij

Koji su znakovi ili simptomi?
Glavni simptom ovog stanja je izraslina ili lezija na koži.
Oblik i boja mogu varirati:

• izgledaju kao uzdignuti čvorići glatke površine koji često u sredini imaju male površinske krvne žile
• izgleda poput tamnije, crno-smeđe kvržice koja ne prolazi i može izgledati kao kvržica sjajnog ili crvenkastog izgleda s ranicom u središtu koja ne zarasta te povremeno može krvariti
• izgledaju kao tanke smeđecrvene pločice na koži
• može izgledati poput starog ožiljka jer je svjetliji, lezije su ravne ili lagano uleknute

Kako se ovo dijagnosticira?
Pregledom kod specijaliste dermatologa.
Uzimanjem uzorka tkiva (biopsija).koje treba ispitati pod mikroskopom

Kako se liječi?
Liječenje ovog stanja uključuje uklanjanje kancerogenog tkiva. Metoda koja se koristi za to ovisi o vrsti, veličini, lokaciji, i broju tumora. Mogući tretmani uključuju:

• Kirurški uklanjanje (ekscizija) tumora. To uključuje uklanjanje cijelog tumora i malu količinu normalne kože koja ga okružuje
• Kriokirurgija. To uključuje zamrzavanje tumora s tekućim dušikom
• fotodinamičkom terapijom
• lokalnim citostaticima
• imunomodulatorima

Slijedite ove upute kod kuće:

• Izbjegavajte izravnu izloženost suncu
• Samopregledavanje (potražite nova mjesta ili promjene u koži)
• Redovite kontrole kod liječnika

Kako spriječiti pojavu bazeocelularnog karcinoma?
Izbjegavajte sunce kada je najjače. Ovo je obično između 10 i 17 sati.
Kada ste na suncu, koristite kremu za sunčanje koja ima faktor zaštite od sunca (SPF) od najmanje 30.
Nanesite kremu za sunčanje najmanje 30 minuta prije izlaganja suncu.
Ponovno nanesite kremu za sunčanje svakih 2 – 4 sata dok ste vani. Također je ponovno nanesite nakon plivanja i nakon prekomjernog znojenje.
Uvijek nosite kape, zaštitnu odjeću i sunčane naočale koje blokiraju UV zračenje kada ste na otvorenom.
Nemojte koristiti solarij.

Sažetak
Bazeocelularni karcinom je najčešći oblik raka kože. Može se gotovo uvijek izliječiti.
Ovo stanje obično uzrokuje izloženost ultraljubičastom (UV) svjetlu
Glavni simptom ovog stanja je rast ili lezija na koži koja može varirati u obliku i boji.
Možete spriječiti ovaj rak izbjegavajući izravnu izloženost suncu, nanošenje kreme za sunčanje od najmanje 30 SPF-a i nošenje zaštitne odjeće.
Nanesite kremu za sunčanje 30 minuta prije nego što odete na sunce i ponovno se primijenite svaka 2 – 4 sata dok ste vani.

Apsces kože je ograničena nakupina gnoja u koži. Simptomi i znakovi su bol i pomična oteklina.
Različite su veličine, tipično od 1–3 cm, no ponekad i mnogo veći. U početku je oteklina tvrda; kasnije, kako apsces “sazrijeva”, pokrovna koža postaje tanka i na dodir fluktuira. Apsces se potom može spontano isprazniti. Razne popratne pojave su lokalno crvenilo, uvećani limfni čvorovi , povišena tjelesna temperatura i upalna krvna slika.

Liječenje
Incizija i drenaža su indicirane kad postoji jaka bol i oteklina; nije potrebno čekati razmekšanje. Pod sterilnim uvjetima, za lokalnu anesteziju se rabi injekcija lidokaina ili sprej za smrzavanje. Bolesnici s velikim, jako bolnim apscesima mogu imati koristi od IV sedacije i analgezije tijekom drenaže. Antibiotike ne treba primjenjivati ukoliko bolesnik nema znakova sistemske infekcije, imunokompromitiranosti ili je apsces na licu u području koje se drenira u kavernozni sinus.

Dermatofibromi su male, crvene do smeđe izbočine (čvorići) koje nastaju uslijed nakupljanja fibroblasta, stanica koje se nalaze u mekom tkivu ispod kože.
Uzrok dermatofibroma nije poznat. Česti su i obično nastaju kao pojedinačne čvrste izbočine, često na nogama; a u nekih se ljudi razvije više dermatofibroma. Mogu uzrokovati svrbež. Obično se dermatofibrome ne liječi, ukoliko ne postanu smetnja ili se povećaju. Može ih se ukloniti kirurški tijekom čega se područje anestezira.

To je cistična oteklina koja obično nastaje na šakama, osobito na dorzumu zapešća. Na njih otpada oko 60% kroničnih oteklina mekih tkiva šaka i zapešća. Većinom nastaju spontano u odraslih osoba između 20 i 50 godina, u žena su 3× češći.
Uzrok je mahom nepoznat. Cistične su tvorbe u neposrednoj blizini ili vezane, često peteljkom, oko tetivne ovojnice ili zglobne čahure. Stijenka gangliona je glatka, fibrozna i različito debela, šupljina je ispunjena bistrom, želatinoznom, ljepljivom ili sluzavom, gustom tekućinom.

Liječenje
Terapija je većinom nepotrebna. Ako međutim promjena brine bolesnika ili je bolna i osjetljiva, aspiracija je djelotvorna u nekih 70% slučajeva. Pokušaji razbijanja gangliona udarcem tvrdim predmetom vjerojatno nisu korisni, a mogu uzrokovati lokalnu ozljedu. Nekirurško liječenje zataji u 15–30% slučajeva i tada se ide na operacijsko odstranjeje ciste. Stopa recidiva nakon operacije iznosi 10–15%.

Lipomi su meke naslage masnog tkiva koji rastu ispod kože uzrokujući okrugle ili ovalne izbočine.
U nekih se ljudi razvije samo jedan lipom, dok u drugih više lipoma. Lipomi su češći u žena nego u muškaraca, a premda se lipomi mogu razviti bilo gdje na tijelu, naročito su česti na podlakticama, gornjem dijelu trupa i stražnjem dijelu vrata. Lipomi rijetko uzrokuju probleme, iako mogu ponekad biti bolni.
Obično liječnik lako prepozna lipome i za postavljanje dijagnoze nije potrebna nikakva pretraga. Te izrasline nisu stanice raka i rijetko su karcinomske. Ako se lipom počne mijenjati na bilo koji način, liječnik može napraviti biopsiju (uzimanje uzorka i ispitivanje mikroskopom). Liječenje obično nije potrebno, ali lipome koji smetaju može se ukloniti kirurški ili isisavanjem masti (liposukcija).

Madeži (nevusi) su male, obično tamne, kožne izrasline koje se razvijaju iz stanica kože koje proizvode pigment (melanociti).

Madeži su različite veličine, mogu biti spljošteni ili uzdignuti, glatki ili hrapavi (nalik bradavici) i mogu iz njih rasti dlake. Premda su obično tamnosmeđi ili crni, madeži mogu biti boje mesa ili žutosmeđi. Gotovo svatko ima barem 10 madeža, koji se obično razviju u dječjoj dobi ili dobi odrastanja. Poput svih stanica, stanice s pigmentom reagiraju na promjene u razinama hormona, pa se tako tijekom trudnoće madeži mogu pojaviti, povećati ili potamniti.
Većina madeža je bezopasna i ne treba ih ukloniti. Međutim, neki madeži izrazito sliče malignom melonomu, raku kože, i može ih se teško razlikovati od melanoma. Nekarcinomski madeži se također mogu razviti u maligne melanome. Zapravo, gotovo polovica malignih melanoma počinje kao madeži, tako da madež koji izgleda sumnjivo treba ukloniti i mikroskopski pregledati. Promjene u madežu-kao što su povećanje (naročito s nepravilnom granicom), tamnjenje, upala, mrljaste promjene boje, krvarenje, puknuta koža (rana), svrbež i bol-upozorenje su na maligni melanom. Ako se pokaže da je madež kancerogen, može biti potreban dodatni kirurški zahvat da se ukloni koža koja ga okružuje.

Melanom je rak koji proistječe iz stanica kože koje proizvode pigment (melanociti).

Melanom može početi kao nova, mala pigmentirana kožna izraslina na normalnoj koži, najčešće na mjestima izloženim suncu, ali gotovo polovica slučajeva razvije se iz postojećih pigmentiranih madeža. Za razliku od drugih oblika kožnog raka melanom se lako širi (metastazira) u udaljene dijelove tijela, gdje nastavlja rasti razarajući tkiva.

Znakovi koji upućuju na melanom

• Pigmentirana (naročito crna ili tamno plava) mrlja ili madež koji se povećava
• Promjene boje postojećeg madeža, naročito širenje crvene, bijele i plave pigmentacije u okolno tkivo
• Promjene u značajkama kože iznad pigmentiranog mjesta, kao što su promjene u čvrstoći ili obliku
• Znakovi upale kože koja okružuje već postojeći madež

Kirurškim zahvatom može se ukloniti čitav melanom; ako se melanom nije proširio, može se izliječiti. Međutim, tko je imao melanom, ima rizik razvitka drugih. Zato takvim ljudima treba redovito pregledavati kožu.

Piogeni granulomi su grimizna, smeđa ili plavocrna lagano uzdignuta područja koja nastaju uslijed povećanog rasta kapilara (najmanjih krvnih žila) i oteknuća okolnog tkiva.

Stanje se razvije brzo, obično nakon ozljede kože. Piogeni granulomi mogu lako krvariti, jer je koža koja ih prekriva često tanka. Iz nepoznatih razloga, veliki se piogeni granulomi mogu razviti tijekom trudnoće, pojavljujući se čak na desnima. Piogeni granulomi katkada nestaju sami od sebe, ali ako su postojani, liječnik može napraviti biopsiju (uzeti uzorak i pregledati mikroskopom) da se utvrdi kako nije melanom ili druga stanica raka. Kad je potrebno, piogeni granulomi mogu se ukloniti kirurški ili elektrokoagulacijom

Žulj je područje na najgornjem sloju kože, stratumu korneumu ili rožnatom sloju, koje postane nenormalno debelo i stvara zaštitnu podlogu kao odgovor na ponavljano trljanje.

Žuljevi mogu nastati na svakome mjestu na tijelu, ali se obično razviju iznad kostiju šaka, stopala ili lakata. Kurje oko je zadebljalo područje keratina u obliku zrna koje nastaje na stopalima.

Tvrde kurje oči pojavljuju se na zglobovima nožnih prstiju; kurje oči između prstiju su obično mekane. Za razliku od većine žuljeva, kurje oči mogu biti bolne zbog toga što zadebljala koža prenosi pritisak na kost ispod sebe

Liječenje
Žuljeve i kurje oči je lakše spriječiti nego liječiti. Žuljeve se može izbjeći uklanjanjem izvora nadražaja ili, ako to nije moguće, nošenjem rukavice, podloška ili drugog zaštitnog sredstva. Većina ljekarni prodaje zaštitne uloške i prstenove prikladnih veličina za tu svrhu. Budući da ih najčešće uzrokuju neudobne cipele, žuljevi mogu nestati kada se nose udobne cipele. Uporabom lijekova koji otapaju roževinu može se brže izliječiti žuljeve. Ti lijekovi-zvani keratolitička sredstva-često sadrže salicilnu kiselinu. Mogu se primijeniti u obliku paste koja se dodirom suši ili se na područje može staviti uložak koji sadrži lijek. Međutim, ako se keratolitička sredstva ne primijene pažljivo, kiselina može oštetiti priležeće normalno tkivo. Rijetko je potrebno kirurško liječenje.
U osobe sa šećernom bolešću i slabom cirkulacijom žuljevi i kurje oči mogu sporo zacjeljivati, naročito ako su na stopalima. Liječnici preporučuju da osobe sa šećernom bolešću posebno brinu o svojim stopalima.